“Parodontopatija je kompleksno oboljenje potpornog aparata zuba u kojoj su zahvaćena sva parodontalna tkiva: gingiva, alveolarna kost, periodoncijum i cement korijena zuba. Smatra se da su karijes i parodontopatija dva najčešća uzročnika gubitka zuba. Poslije četrdesete godine međutim, znatno više zuba se izgubi zbog oboljenja potpornog aparata zuba nego zbog karijesa ili nekih drugih razloga. Procijenjuje se da čak 90 odsto stanovništva ima neki  oblik parodontopatije”, kazala je za portal stomatologija.me  dr Ana Lakić Bulatović, specijalista parodontalne medicine iz ordinacije Apolonia.

U intervjuu pročitajte kako nastaje parodontoza, koji su njeni simptomi, metode  prevencije i liječenja, kao i savjete o  održavanju higijene usta kod djece.

Obzirom na to da ste specijalizirali parodontologiju hajde da razgovor počnemo sa problemima u vezi sa tim oboljenjem. Recite nam prije svega, kako nastaje parodontoza?

Oboljenja parodoncijuma predstavljaju grupu inflamatornih procesa koji se odigravaju na potpornom aparatu zuba i nastaju pod uticajem mikroorganizama dentalnog plaka. Dentalni plak je ljepljiva materija koja se taloži na površinama zuba,  ali i desni  i ukoliko se ne ukloni minerali iz pljuvačke se talože na njemu i nastaju čvrste naslage tj. kamenac. Ovo oboljenje karakterišu sljedeći simptomi: inflamacija gingive, povlačenje desni uz ogolićenje korjenova zuba, parodontalni džepovi, subgingivalni zubni kamenac, labavljenje, patološka migracija, i na kraju gubitak zuba.

Obzirom na jasnu gradaciju u razvoju ove bolesti da li i terapija zavisi od stepena razvoja?

Parodontopatija je oboljenje koje prolazi kroz nekoliko faza pa se i njena terapija odvija fazno. Prva faza je kauzalna tj. konzervativna i ima za cilj eliminaciju uzročnika i smirivanje simptoma u parodoncijumu. Sljedeća faza je hiruška, zatim faza uspostavljanja povoljnih okluzalnih odnosa i posljednja faza podrazumijeva održavanje postignutih terapijskih rezultata, ranog otkrivanja i terapija recidiva bolesti.

Šta podrazumijeva hirurški tretman i da li je to najefikasniji način saniranja parodontopatije?

Hiruška terapija je efikasna i neophodna kod pacijenata koji imaju parodontalne džepove dublje od četiri milimetra. Cilj hiruške terapije je smanjenje tj. eliminacija parodontalnih džepova i korekcija urođenih ili stečenih mukogingivalnih anomalija. Osim hirurgije, za eliminaciju parodontalnih džepova dubine šest milimetara, koristi se i laser koji daje dobre rezultate.

Koji cilj se postiže terapijom?

Cilj terapije parodontopatije je eliminacija simptoma bolesti, zaustavljanje daljeg toka, postizanje regeneracije parodoncijuma, korekcija urođenih ili stečenih mukogingivalnih anomaloija, uspostavljanje anatomskog i funkcionalnog integriteta parodoncijuma.

Koliko traje terapija i kakav je njen dugoročni učinak?

Terapija parodontopatije se odvija u više faza, zavisno od stadijuma bolesti. Učinak terapije je zadovoljavajući ukoliko pacijent vodi brigu o svom oralnom zdravlju, tj. adekvatno održava oralnu higijenu i posjećuje redovno stomatologa.

Šta ste Vi tokom rada primijetili kao najveći problem kod naše populacije, je li to upravo loše održavanje higijene?

Neadekvatno održavanje oralne higijene, neredovne kontrole i strah od stomatologa su najveći problemi naše populacije.

Kako se onda riješiti tog problema straha kod pacijenata?

Zdravstvena kultura, odnosno zdravstveno vaspitanje prvo roditelja pa onda i djece sigurno bi dalo zadovoljavajuće rezultate.

Prije svega djecu treba motivisati, ne treba dovoditi kod stomatologa tek kad ih zub zaboli, iz prostog razloga što saniranje problema ne može da bude prijatno. Najbitnije je da djeca dolaze na redovne  kontrolne preglede, upoznaju se sa stomatolozima i ambulantnim  ambijentom i tako vide da to nije ništa strašno. U zdravim ustima, nijedna intervencija nije bolna – čišćenje zuba i  početni karijesi neće biti neprijatni.

Na kakvom je nivou oralna higijene kod mlađe djece, tu mislim na predškolski uzrast i mlađe osnovce?

Higijena nije na zadovoljavajućem nivou, pa je moja preporuka roditeljima da djeci do sedme godine pomažu prilikom pranja zuba. Treba ih , naravno, pustiti i da sami peru zube, da se igraju i da na kraju to shvate kao svoju, a ne kao obavezu roditelja.

Koliko puta u toku dana bi djeca trebalo da peru zube kako bi se izbjegli problemi poput karijesa i sličnih oboljenja zuba i usne duplje?

Zube treba prati nakon svakog jela, naročito poslije upotrebe slatkiša, ali obzirom na životni ritam i činjenicu da roditelji tokom dana imaju radne obaveze i da je veliki broj djece u vrtićima, mogli bi se zadovoljiti i sa pranjem zuba ujutro i uveče odnosno nakon doručka i večere.